Hronologija agresije

Hronologija agresije

1987

Prvi sistematski napadi na Azerbejdžance koji žive u Armeniji počeli su krajem 1987. godine (novembar-decembar), što je rezultiralo talasom azerbejdžanskih izbeglica. U isto vreme, Armenija je podsticala napade na Azerbejdžance u gradu Hankeandi (tokom sovjetskog perioda – Stepanakert) Azerbejdžana.

1988

  1. februara, podstaknuti od strane vlasti Armenske SSR, armenski predstavnici na sednici Sovjeta narodnih poslanika Nakhchivan-autonomne oblasti (NKAO) Azerbejdžanske SSR usvojili su odluku da se obrate Vrhovnim sovjetima Azerbejdžanske SSR i Armenske SSR za prebacivanje NKAO iz Azerbejdžanske SSR u Armensku SSR.

  2. februara, u blizini naselja Asgaran na putu Hankeandi-Aghdam, armenski nacionalisti otvorili su vatru na mirnu demonstraciju Azerbejdžanaca koji su protestovali protiv pomenute odluke Sovjeta narodnih poslanika NKAO. Dva azerbejdžanska mladića su izgubila život.

27-29. novembra, kao rezultat anti-azerbejdžanskih pogroma u gradovima Gugark, Spitak i Stepanavan Armenske SSR, 33 Azerbejdžanca su ubijena. Tokom 1988-1989, armenske vlasti su prisilile Azerbejdžance da napuste Armeniju. Tokom masovne deportacije, najmanje 216 Azerbejdžanaca je ubijeno, a 1.154 su povređena. Izbeglice iz Armenije — u broju od oko 250.000 ljudi — počele su da pristižu u Azerbejdžan.

1989

  1. decembra - Vrhovni sovjet Armenske SSR usvojio je ilegalnu odluku o ujedinjenju Armenske SSR i NKAO Azerbejdžanske SSR.

  2. jula - Naselje Karkijahan u gradu Hankeandi je bilo pod vatrom. Bilo je žrtava među azerbejdžanskim civilima.

  3. jula - Oružani napadi na Azerbejdžance u Hankeandi. Bilo je žrtava među azerbejdžanskim civilima.

  4. jula - Kretanje vozova iz Azerbejdžana ka Armeniji je prekinuto zbog napada na vagone. Armenija je počela da nameće blokadu Nakhčivanske autonomne republike Azerbejdžana.

3-21. septembra - niz terorističkih akata protiv Azerbejdžanaca koji žive u NKAO Azerbejdžanske SSR, ubijajući ih i paleći njihove kuće u Hankeandi.

  1. septembra – teroristička bombaška napad na putnički autobus Tbilisi-Baku rezultirala je smrću 5 i povredom 25 osoba.

Prva i druga dekada decembra - Brojni napadi na sela Azerbejdžanske SSR na granici sa Armenskom SSR. Provale militanata iz Armenije na teritoriju okruga Goranboy i Goygol Azerbejdžana.

1990

  1. januara - Armenija je okupirala selo Karki u Nakhčivanskoj autonomnoj republici Azerbejdžana.

  2. januara - Napad na selo Sadarak u Nakhčivanskoj autonomnoj republici Azerbejdžana.

  3. februara - Bombardovanje putničkog autobusa na liniji Šuša-Baku, povređeno 13 osoba.

  4. marta - Oružani napad armenskih militanata na pogranično selo Baganis Ayrim u okrugu Gazakh rezultirao je ubistvima civilnog stanovništva.

  5. avgusta - Teroristička bombaška napad na putnički autobus u Hanjlaru, ubivši 17 osoba i povredivši 16.

  6. avgusta - Teroristička bombaška napad na putnički autobus Tbilisi-Aghdam, ubivši 20 osoba i povredivši 30.

  7. novembra - Teroristička bombaška napad na putnički autobus koji je prevozio zaposlene u Ministarstvu unutrašnjih poslova Azerbejdžana iz Šuše ka Hankeandi, povredivši 2 osobe.

1991

Septembar - Oružane snage Armenije napale su zapadni deo okruga Goranboy i okupirale brojne naselja.

oktobar-novembar – Oružane snage Armenije pokrenule su oružane napade na azerbejdžansko stanovništvo okruga Khojavand i naselja Hadrut. Oko 30 sela je okupirano i devastirano, a stanovništvo je proterano iz svojih domova.

  1. novembra – Armenski teroristi otvorili su vatru na civilni helikopter "MI-8", koji je prevozio visoko rukovodstvo Azerbejdžana i grupu visokih zvaničnika iz Rusije i Kazahstana, u blizini sela Garakend u okrugu Khojavand. Ubistvo 22 osobe označilo je kraj prvog pokušaja mirnog rešenja sukoba između Armenije i Azerbejdžana koji je sproveden u Železnovodsku (23. septembra 1991.) i dovelo do daljeg eskalacije nasilja.

Kraj decembra – Napadi i okupacija naselja Karkijahan u gradu Hankeandi i sela Meşəli u okrugu Khojaly rezultirali su masovnim ubistvom civila.

1992

Januar - Oružane snage Armenije nastavile su okupaciju azerbejdžanskih naselja u regionu Karabakh.

  1. februara - Oružane snage Armenije napale su sela Gushchular i Malibayli u gradu Šuša. Bilo je mnogo žrtava među stanovništvom sela.

  2. februara - Oružane snage Armenije izvršile su masakr nad civilnim stanovništvom sela Garadagly u okrugu Khojavand.

25-26. februara – Oružane snage Armenije su izvršile genocid nad civilnim stanovništvom grada Khojaly. Uz direktnu podršku 366. motorizovane pešadijske jedinice bivšeg SSSR-a (raspoređene u Hankeandi), armijska vojska brutalno je ubila 613 ljudi (među kojima 63 dece, 106 žena, 70 staraca) i uništila grad. 487 ljudi je teško povređeno (uključujući 76 dece); 1.275 osoba je uzeto kao taoci; 150 osoba je još uvek nestalo.

Mart-juni - Okupacija sela Kheyrymly, Ashaghy Askipara, Barkhudarly, Sofulu, Gyzylhajyly, Yukhary Askipara u okrugu Gazakh Azerbejdžana.

  1. aprila - Napad oružanih snaga Armenije na selo Aghdaban u okrugu Kalbadjar rezultirao je masovnim ubistvom civila.

  2. maja – Dok su se šefovi država Armenije i Azerbejdžana sastajali u Teheranu uz posredovanje Irana, Armenija je pokrenula napad i okupirala grad Šuša Azerbejdžana.

  3. maja – Dok su se razgovori o mirnom rešenju sukoba održavali na sastanku Komiteta viših zvaničnika CSCE u Helsinkiju, oružane snage Armenije okupirale su okrug Lačin.

  4. avgusta - Napad oružanih snaga Armenije na selo Ballygaya u okrugu Goranboy rezultirao je masovnim ubistvom civila.

9-12. decembra - U kršenju primirja dogovorenog u Sočiju (Rusija), Armenija je okupirala osam sela okruga Zengilan u Azerbejdžanu.

1993

  1. aprila - Oružane snage Armenije pokrenule su ofanzivu i okupirale okrug Kalbadjar Azerbejdžana.

  2. aprila - Savet bezbednosti UN usvojio je rezoluciju 822, koja je između ostalog, zahtevala trenutnu povlačenje svih okupacionih snaga iz Kalbadjara i drugih nedavno okupiranih područja Azerbejdžana.

  3. jula - Oružane snage Armenije okupirale su grad Aghdara.

  4. jula - Okupacija okruga Agdam od strane Armenije, odmah nakon posete gospodina Marija M.Rafaellija, predsednika Minski konferencije CSCE.

  5. jula - Savet bezbednosti UN usvojio je rezoluciju br. 853, koja je između ostalog, zahtevala trenutno, potpuno i bezuslovno povlačenje okupacionih snaga iz okruga Agdam i drugih nedavno okupiranih teritorija Azerbejdžana.

  6. avgusta - I pored pomenutih upozorenja, Armenija je nastavila svoju agresiju i okupirala okruge Fuzuli i Jabrayil Azerbejdžana.

  7. avgusta - Okupacija okruga Gubadly Azerbejdžana od strane oružanih snaga Armenije.

  8. oktobra - Savet bezbednosti UN usvojio je rezoluciju 874, koja je, između ostalog, pozvala na hitnu primenu uzajamnih i hitnih koraka predviđenih u prilagođenom rasporedu rada Minske grupe CSCE, uključujući povlačenje snaga iz nedavno okupiranih teritorija Azerbejdžana.

  9. oktobra - Okupacija okruga Zengilan Azerbejdžana.

  10. novembra - Savet bezbednosti UN usvojio je rezoluciju br. 884, koja je, između ostalog, osudila okupaciju okruga Zengilan i grada Horadiz, napade na civile i bombardovanje teritorije Republike Azerbejdžan, i zahtevala jednostrano povlačenje okupacionih snaga iz okruga Zengilan i grada Horadiz, kao i povlačenje okupacionih snaga iz drugih nedavno okupiranih područja Republike Azerbejdžan.

Decembar - Oružane snage Armenije pokrenule su ofanzivu u pravcu okruga Beylagan i Aghjabadi Azerbejdžana. Azerbejdžanska strana odbila je oružane napade.

1994-2020

April, 1994 - Armenija je pokrenula još jednu ofanzivu u pravcu okruga Goranboy i Tartar, koja je na kraju odbijena od strane oružanih snaga Azerbejdžana.

  1. maja 1994 - Uspostavljeno je primirje.

Treba naglasiti da primirje nije okončalo oružanu agresiju protiv Azerbejdžana. Od 1994. godine, gotovo 26 godina, Armenija je nastavila ilegalnu okupaciju jedne petine azerbejdžanskih teritorija i sprečila više od 1 milion proteranih Azerbejdžanaca da se vrate na svoja mesta porekla. Štaviše, nakon primirja usledili su brojni incidenti upotrebe sile protiv azerbejdžanskog vojnog osoblja i civila, kao i korišćenje drugih nekonvencionalnih metoda, kao što je namerno ispuštanje vode iz rezervoara tokom zimskih meseci ili paljenje biljaka kako bi se naškodilo azerbejdžanskim civilima.

Glavne ofanzive oružanih snaga Armenije protiv Azerbejdžana dogodile su se u aprilu 2016, julu 2020. i septembru 2020.

Подели
Сва права задржана. Да бисте користили било који лиценцирани материјал, контактирајте.
Правила о приватности